Najkritičniju os čini eskalacija na Bliskom istoku, gdje američka pomorska blokada i napadi u Hormuškom tjesnacu izravno prijete globalnoj opskrbi naftom i već preusmjeravaju energetske i mineralne opskrbne lance prema kopnenim koridorima Kine i ASEAN-a. Istovremeno se na više fronti (Ukrajina, Južno kinesko more, Sahel) zaoštrava nadmetanje SAD-a i Rusije/Kine, dok Washingtonova trgovinska ofenziva i transatlantske pukotine slabe zapadnu koheziju i objektivno koriste Moskvi i Pekingu. Unutarnja nestabilnost pogađa i ključne aktere — Ukrajinu, Indiju, Pakistan te vlade Zapadnog Balkana — čime se povećava rizik nekontrolirane eskalacije.
U Albaniji svakodnevni prosvjedi ("Flamingo Revolution") oko projekta resorta povezanog s Kushnerom prerastaju u sukobe s policijom koja koristi vodene topove i papreni sprej, dok se paralelno vodi informacijski rat s lažnim profilima na obje strane. U Srbiji traje najveći prosvjedni val u desetljećima, praćen dokumentiranim smetnjama GPS/satnav signala i skandalom oko izjave ministrice o "etničkom čišćenju Kosova", što dodatno zaoštrava odnose s Prištinom. Ključni akteri su vlade Rame i Vučića pod pritiskom ulice, Republika Srpska koja proglašenjem dana žalosti na godišnjicu Oluje reaktivira hrvatsko-srpske povijesne napetosti, te organizirani kriminal (klan Kavač) čije presude razotkrivaju sraslost s državnim sigurnosnim aparatom u Crnoj Gori.
Rusija je ballističkim projektilima pogodila demonstraciju dronova u blizini Kijeva, ubivši 10 i ranivši oko 100 ljudi, ciljajući ključne aktere ukrajinske obrambene industrije dan nakon Zelenskyjevog sastanka s Raytheonom. Ključni akteri su Rusija i Ukrajina na bojištu, predsjednik Zelensky suočen s devetodnevnim prosvjedima zbog smjene ministra obrane Fedorova, te SAD i EU u sve oštrijem sporu oko kazni američkim tehnološkim divovima i prijetnji carinama. Strateški je važno jer unutarnja ukrajinska nestabilnost i pukotine u transatlantskim odnosima izravno koriste Moskvi u trenutku intenziviranja napada na obrambenu infrastrukturu.
SAD provodi pomorsku blokadu iranskih luka i napada tankere u Hormuškom tjesnacu dok razmatra proširenje vojnih operacija protiv Irana nakon propasti primirja i pogibije američkih vojnika. Ključni akteri su SAD, Iran, Saudijska Arabija, Huti, Izrael te Oman kao posrednik, uz Trumpovo istovremeno vojno prijetnje ("locked and loaded") i traženje diplomatskih pregovora. Strateška važnost proizlazi iz prijetnje globalnoj opskrbi naftom preko Hormuza, urušavanja jemenskog primirja iz 2022. i uvjetovanja saudijsko-izraelske normalizacije nuklearnim sporazumom.
Ukrajina proširuje kampanju dubinskih napada na rusku logistiku i infrastrukturu (zapaljeno Wildberries skladište kod Sankt Peterburga, razvoj rakete FP-9 dometa do Moskve), dok Rusija ne pokazuje spremnost na okončanje invazije. Ključni akteri su Ukrajina i Rusija na bojištu, EU koja usvaja novi paket sankcija usmjeren na energetiku i bankarstvo, te SAD i Rusija kroz sastanak Rubio–Lavrov koji nije donio pomak. Situacija je strateški važna jer asimetrični ukrajinski pritisak na ruski teritorij i pooštravanje sankcija mijenjaju dinamiku rata i povećavaju rizik ruske odmazde.
U Južnom kineskom moru dolazi do fizičkih sukoba između kineske obalne straže i filipinskih snaga kod Second Thomas Shoala, dok istovremeno teče intenzivna diplomatska priprema za summit Trump–Xi krajem rujna. Ključni akteri su Kina, Filipini (kao američki saveznik s obveznim odredbama iz sporazuma o obrani), te SAD čiji visoki dužnosnici (FBI, javna sigurnost) usporedno vode dijalog s Pekingom. Situacija je strateški važna jer izravne ozljede osoblja mogu aktivirati filipinsko-američki obrambeni ugovor i time uvući SAD u regionalni sukob usred osjetljivog pregovaračkog razdoblja.
Trumpova administracija istodobno vodi agresivnu trgovinsku ofenzivu (nove carine na 60+ zemalja i prijetnje EU-u zbog kazni američkim tehnološkim divovima) i zaoštrava unutarnje ideološke sukobe (Smithsonian, ukidanje potpora za čistu energiju demokratskim državama). Ključni akteri su predsjednik Trump i Bijela kuća, EU kao meta carina, te Ukrajina i Rusija u kontekstu najavljenog potpisivanja mirovnog sporazuma u SAD-u. Strateški je važno jer SAD istodobno destabilizira transatlantske trgovinske odnose, produbljuje unutarnju polarizaciju i pozicionira se kao domaćin ključnih pregovora o završetku rata u Ukrajini.
Sahel i šira regija suočavaju se s preklapajućim krizama: Trump razmatra vojne udare na militante u Maliju uz upozorenja o mogućem sukobu s ruskim (Wagner/Africa Corps) snagama, dok Nigerija pokreće najveću vojnu ekspanziju zbog pritiska oružanih skupina, a rat u Sudanu ugrožava civilnu infrastrukturu. Ključni akteri su vojne hunte u Nigeru i Maliju, SAD i Rusija kao vanjske sile u nadmetanju za utjecaj, te regionalne sile poput Nigerije, Kenije i Južne Afrike. Strateška važnost proizlazi iz sve dubljeg povlačenja zapadnih partnera (otkazana britanska obuka u Keniji, spor oko G20 statusa Južne Afrike) i istovremenog jačanja ruskog i lokalnog vojnog utjecaja u sigurnosnom vakuumu.
U Pakistanu se intenziviraju napadi pakistanskih talibana (TTP) uz višestruke samoubilačke bombaše i desetke mrtvih pripadnika snaga sigurnosti, dok Indija proživljava masovni "Cockroach" prosvjedni pokret zbog curenja ispita koji ozbiljno pritišće Modijevu vladu i traži smjenu ministra. Ključni akteri su TTP i pakistanske snage sigurnosti, indijski studentski pokret nasuprot vladi, te Kina i ASEAN koji dubinski surađuju na energetskoj sigurnosti i alternativnim kopnenim koridorima zbog prijetnji u Hormuškom tjesnacu i Crvenom moru. Strateška važnost leži u istovremenoj eroziji unutarnje stabilnosti dviju nuklearnih sila (Indija-Pakistan) i preusmjeravanju globalnih opskrbnih lanaca energijom i mineralima uslijed bliskoistočne krize.
Sjeverna Koreja podiže prioritet svoje mornarice (KPAN) i razvija nuklearno naoružane pomorske kapacitete, čime širi domet svoje odvraćajuće moći, dok istovremeno Južna Koreja pod predsjednikom Lee Jae Myungom napušta dosadašnji stav "prvo denuklearizacija" i signalizira otvaranje prema Pjongjangu. Ključni akteri su režim u Pjongjangu, dovinska vlada u Seulu te oslabljena južnokorejska konzervativna oporba, dodatno paralizirana unutarstranačkim sukobima i sudskim osudama vodećih figura (Oh Se-hoon). Strateški je važno jer se preklapaju rastuća vojna sposobnost Sjevera i popuštanje pritiska s Juga, što može trajno preoblikovati sigurnosnu ravnotežu i pregovaračku dinamiku na poluotoku.