Europa

Sigurnosna situacija u regiji ostaje visoko napeta. U protekla 48 sata ruske snage izvele su raketni udar na Kijev, zabilježen policijskom bodycam kamerom (8. rujna 2026.), dok ISW-ova procjena od 8. rujna upozorava da je Putin tijekom telefonskog razgovora s Trumpom istoga dana svjesno iskrivljavao stvarnu situaciju na bojištu kako bi ojačao svoju pregovaračku poziciju. Ukrajina paralelno vodi strateško bombardiranje ruske energetske infrastrukture dronovima, čime, prema Atlantic Councilu, sustavno razoružava rusko "energetsko oružje". Sukob time zadržava karakter iscrpljujućeg rata s obostranim udarima na kritičnu infrastrukturu, bez naznaka primirja.

Ključni akteri uključuju rusko vodstvo predvođeno Vladimirom Putinom, koji prema analizi Petera Dickinsona (Atlantic Council) rat vodi kao egzistencijalni, "zero-sum" projekt obnove ruskog imperija, a ne kao pregovaračku transakciju. Na američkoj strani administracija Donalda Trumpa pokušava posredovati preko izaslanika Stevea Witkoffa i Jareda Kushnera, koji su tijekom vikenda posjetili Moskvu i Kijev. Ukrajinsko vodstvo predsjednika Zelenskog istovremeno je oslabljeno unutarnjim korupcijskim skandalom — glavni državni odvjetnik Ruslan Kravčenko podnio je ostavku nakon racije antikorupcijskih agenata zbog optužbi za pranje novca velikih razmjera. U Njemačkoj kancelar Merz suočava se s pobunom SPD-a nakon proboja krajnje desnog AfD-a na izborima, što izravno zabrinjava Poljsku i premijera Donalda Tuska.

Ekonomska dimenzija koncentrirana je oko energetike i sankcija. Ukrajinski napadi na ruske rafinerije i energetska postrojenja ugrožavaju ruske prihode i njezinu sposobnost korištenja energije kao poluge pritiska na europske susjede. Njemačka, koja se ubrzano ponovno naoružava, ključno je čvorište europske obrambene ekonomije, no politička nestabilnost i uspon AfD-a stvaraju rizik za kontinuitet potpore Ukrajini i vojnih izdataka. Rusko hibridno djelovanje — sabotaže, napadi na infrastrukturu u "sivoj zoni" — ima reperkusije i u Aziji (Nikkei Asia), što širi ekonomski i sigurnosni učinak izvan europskog okvira.

Pokretači događanja strukturne su i neposredne prirode. Strukturno, Putinov revizionistički projekt obnove ruskog imperija onemogućuje istinski kompromis, dok se europska kohezija erodira usponom krajnje desnice i unutarnjim političkim rascjepima (Njemačka, Hrvatska, Balkan). Neposredni okidači uključuju novu rundu američke diplomacije koja Putinu daje priliku za igranje na vrijeme bez stvarnih ustupaka, ukrajinski korupcijski skandal koji podriva legitimitet Kijeva pred zapadnim partnerima, te njemačku koalicijsku krizu koja prijeti oslabiti najveću europsku potporu Ukrajini. Foreign Policy (8. rujna) bilježi da su europske zemlje, predvođene Berlinom, napokon spremne javno imenovati rusku sabotažu, što signalizira zaoštravanje u sivoj zoni.