Afrika

Sigurnosna situacija u regiji obilježena je nekoliko paralelnih žarišta. Najozbiljnije je stanje u Sudanu, gdje organizacija Liječnici bez granica (MSF) 8. rujna 2026. upozorava da je više od trećine zdravstvenih ustanova izvan funkcije, a rezovi u humanitarnoj pomoći dodatno produbljuju krizu izazvanu ratom između Sudanskih oružanih snaga (SAF) i paravojnih Snaga za brzu podršku (RSF). Istovremeno, prema izvještaju The Guardiana, somalijsko piratstvo vratilo se na razine neviđene desetljeće, iskorištavajući političku nestabilnost u Somaliji i regionalni kaos povezan s američko-izraelskim ratom protiv Irana. U Libiji UN gura roadmapu za prve nacionalne izbore u više od desetljeća, no bez čvrste američke potpore taj proces ostaje krhak.

Ključni akteri obuhvaćaju državne i nedržavne strane. U Keniji predsjednik William Ruto pokrenuo je kampanju protiv stranih trgovaca i uličnih prodavača (7.–8. rujna), tvrdeći da bi maloprodaja trebala biti rezervirana za Kenijce, što je izazvalo strah od ksenofobije i nagli egzodus Burundijaca; vlada nudi amnestiju nedokumentiranim migrantima iz istočnoafričkih zemalja uz poziv na registraciju pri veleposlanstvima. U Mozambiku sudi se oporbenom političaru Venânciju Mondlaneu po pet optužnica vezanih uz prosvjede nakon spornih izbora 2024., što je test za stabilnost te zemlje. U Sudanu se sukobljavaju SAF i RSF, dok u Somaliji slabe državne strukture stvaraju vakuum koji koriste pirati. Vanjski akteri — SAD (Atlantic Council poziva Washington na konkretne poteze u Libiji), UN te regionalne sile — imaju interese u stabilizaciji, ali djeluju nekoordinirano.

Ekonomska dimenzija je izražena. Povratak piratstva kod Roga Afrike izravno prijeti pomorskim trgovinskim tokovima i može podignuti troškove osiguranja te preusmjeriti brodske rute, s posljedicama za globalnu logistiku. Kenijska kampanja protiv stranih trgovaca poremetit će neformalnu regionalnu trgovinu i tokove doznaka unutar Istočnoafričke zajednice. U Sudanu rezovi u humanitarnoj pomoći i kolaps infrastrukture guše svaku ekonomsku obnovu, dok libijska nafta ostaje zarobljena između političkih frakcija.

Pokretači su strukturni i neposredni. Strukturno, regiju obilježavaju slabe državne institucije, demografski pritisak, siromaštvo i naslijeđe nedovršenih tranzicija (Libija, Sudan, Mozambik). Neposredni okidači uključuju rezove u međunarodnoj pomoći, politički populizam usmjeren protiv stranaca (Kenija), sporne izbore i njihove posljedice (Mozambik) te prelijevanje bliskoistočne nestabilnosti na Rog Afrike. Ta kombinacija objašnjava zašto se situacija kreće prema fragmentaciji i produbljivanju kriza, a ne prema stabilizaciji.