Sigurnosnu sliku zapadnog Balkana u posljednjih 48 sati obilježavaju pojačana aktivnost pravosudnih i policijskih tijela protiv organiziranog kriminala — uključujući uhićenja povezana s Balkanskim narkokartelom, prekograničnu PDV-prijevaru od 78 milijuna eura (operacija Nebula, EPPO) te zapljene droge i oružja u Zagrebu — ali bez naznaka sistemske destabilizacije. Ključni geopolitički akteri su Austrija i Grčka koje usporavaju pristupanje Ukrajine EU-u inzistirajući na ravnopravnom tretmanu zemalja zapadnog Balkana, dok Albanija bilježi konkretan napredak ulaskom u završnu fazu pristupnih pregovora (zatvaranje Klastera 1). Strateški je važno pratiti dinamiku proširenja jer svako usporavanje procesa za zapadnobalkanske zemlje može generirati frustraciju i unutarnju nestabilnost u državama kandidatkinjama.
Ruska ofenzivna kampanja u Ukrajini nastavlja se visokim intenzitetom uz vidljive znakove opterećenja ruskog sustava regrutacije zbog velikih gubitaka na bojišnici, dok su EU države kolektivno pozvale ruske veleposlanike zbog prijetnji Kijevu, čime se diplomatski prostor za posredovanje dodatno sužava unatoč Putinovoj navodnoj otvorenosti za primirje. Ključni strateški pomak predstavlja pristupanje Norveške francuskom programu nuklearnog odvraćanja, nakon što su Njemačka, Poljska i Švedska već započele pregovore s Parizom — što signalizira fundamentalno napuštanje oslonca na američki nuklearni kišobran i preoblikovanje europske sigurnosne arhitekture. Istodobno, Kina nastavlja gospodarsku potporu Rusiji bez značajnih posljedica, dok ruske hibridne operacije — od hakiranja telefona britanskog političara Faragea do infiltracije propagandnih aktera u francuske medije — pokazuju kontinuiranu informacijsku ofenzivu u srcu Europe.
SAD i Iran vode aktivan oružani sukob koji uključuje američke zračne udare na iranske vojne objekte (Bandar Abbas) i iranske protuudare na američke baze, dok Trumpova administracija paradoksalno tvrdi da „primirje još traje"; istovremeno Izrael proglašava nove zone borbenih djelovanja u južnom Libanonu i naređuje masovno prisilno raseljavanje civilnog stanovništva, čime izravno ugrožava libanonsko primirje uz već 3.269 poginulih od ožujka. Ključni akteri su SAD, Iran (IRGC), Izrael i Hezbolah, uz uključenost Omana kao potencijalne žrtve Trumpovih prijetnji te globalnih tržišta koja reagiraju na blokadu Hormuškog tjesnaca. Strateški je situacija iznimno opasna jer konvergira pet kriznih žarišta — izravni američko-iranski sukob, izraelsko-libanonska eskalacija, blokada ključnog globalnog energetskog pravca, humanitarna kriza u Iranu i pojačana iranska kibernetička koordinacija — što stvara uvjete za nekontrolirano regionalno širenje.
Rusija se suočava s operativnim zastojem i velikim gubicima u Ukrajini, na što odgovara pojačanim raketnim napadima na Kijev, prijetnjama stranim diplomatima da napuste grad te mobilizacijskim mjerama poput otpisa dugova novim regrutima, što ukazuje na pripremu za produljeni sukob visokog intenziteta. Ključni akteri su Rusija (Putin, Lavrov) kao agresor koji eskalira retoričke i kinetičke prijetnje, Ukrajina (ministar Sibiha) koja traži pojačanu vojnu pomoć partnera, NATO savez koji se suočava sa strahom od mogućeg testiranja kolektivne obrane, te proruski akteri unutar NATO-a poput makedonskog vicepremijerskog kruga koji predstavljaju unutarnji obavještajni rizik. Strateški je važno jer zastoj na bojištu može potaknuti Moskvu na nepredvidive poteze — od masovnih udara na civilnu infrastrukturu do provokacija na NATO granicama — dok otkrivena proruska obavještajna mreža unutar savezničke zemlje dodatno potkopava koheziju NATO-a.
Globalna energetska kriza uzrokovana ratom u Iranu i blokadom Hormuškog tjesnaca dramatično preoblikuje sigurnosnu dinamiku Indo-Pacifika: Indija razvija projekt „nepotopivog nosača zrakoplova" kod Malačkog prolaza, Kina i Južna Koreja ubrzano komercijaliziraju arktičku pomorsku rutu, a srednjoazijske države se geopolitički preusmjeravaju prema Pekingu. Ključni akteri su Kina, Indija, SAD (Rubiov posjet New Delhiju), Južna Koreja te države ASEAN-a u čiju energetsku tranziciju Kina snažno prodire. Strateška važnost leži u istovremenom ugrožavanju dvaju kritičnih globalnih tjesnaca (Hormuz i potencijalno Malacca), što može dovesti do militarizacije pomorskih ruta i redefiniranja savezničkih struktura u cijelom Indo-Pacifiku.
SAD je u aktivnom oružanom sukobu s Iranom, provodeći nove noćne udare na iranska vojna postrojenja i presrećući bespilotne letjelice u blizini Hormuškog tjesnaca, dok Trump optužuje Teheran za odugovlačenje mirovnih pregovora, iako Bijela kuća tvrdi da je dogovor nadohvat ruke. Na unutarnjem planu, Vrhovni sud je poništio Trumpove carine što rezultira povratom od 85 milijardi dolara uvoznicima, a vojni proračun ostaje bez financiranja ključnih prioriteta administracije, dok vojna kampanja protiv narko-plovila u Pacifiku bilježi gotovo 200 poginulih. Strateški, istovremeni pritisak aktivnog rata, fiskalne nestabilnosti i sporova oko obrambene politike ozbiljno opterećuje američki sigurnosni aparat i projekciju moći.
Istočni DR Kongo suočava se s onim što WHO opisuje kao "katastrofalnu koliziju bolesti i sukoba" – epidemija ebole širi se nekontrolirano jer aktivna borbena djelovanja onemogućuju humanitarni pristup, dok Uganda zatvara granicu čime izolira grad Buniu i dodatno pogoršava ekonomsku i zdravstvenu krizu. U širem Sahelu, Bellingcat je dokumentirao uporabu zabranih ruskih kasetnih bombi u Maliju s rizikom prelijevanja nestabilnosti na susjedne države, dok u Sudanu prava skupina optužuje UAE za tranzit plaćenika, a u Nigeriji stručnjaci dovode u pitanje dugoročni uspjeh protuterorističke kampanje SAD-a. Strateški je to važno jer se istodobno preklapaju zdravstvena kriza globalnih razmjera, višestruki aktivni sukobi, uplitanje velikih sila (Rusija, Kina, SAD, UAE) i strukturna fragilnost država, čime Afrika i Sahel postaju žarište konkurentske geopolitike s ograničenim mehanizmima regionalne stabilizacije.
Sjeverna Koreja ispalila je balističke rakete kratkog dometa uoči mogućeg prvog posjeta Xi Jinpinga Pjongjangu nakon sedam godina, signalizirajući da vojnu modernizaciju neće podrediti diplomatskom kalendaru. Ključni akteri su Sjeverna Koreja, Kina i Rusija – koje zajednički pojačavaju pritisak za ukidanje sankcija UN-a – te Južna Koreja i SAD, koji ažuriraju savezničku strukturu kroz prijenos OPCON-a i razmatraju nabavu nuklearnih podmornica. Strateški je to važno jer formiranje čvršćeg bloka Peking–Moskva–Pjongjang uz istovremenu sjevernokorejsku doktrinu "dviju država" mijenja sigurnosnu arhitekturu Sjeveroistočne Azije i smanjuje prostor za denuklearizacijske pregovore.
Japan ubrzano jača vojni i obavještajni kapacitet, uključujući pomoć Filipinima u izgradnji strateških naftnih rezervi kao odgovor na prekid opskrbe uzrokovan iranskim ratom, što signalizira ozbiljnu percepciju prijetnje u indo-pacifičkom prostoru. Indija provodi rušilačke operacije duž granice s Pakistanom dok bilateralne napetosti tinjaju, a američki pokušaji popravka odnosa s New Delhijem ne daju rezultate, dok u Mjanmaru Bellingcat dokumentira nastavak masovnih zločina u Rakhineu. Indonezijski zaokret prema ekonomskom nacionalizmu prijeti poremećajem na globalnim tržištima sirovina, dok regionalna energetska ranjivost i strateško naoružavanje ukazuju na strukturno pogoršanje sigurnosnog okruženja.